karamelenalamele

- no teeth, no money -

08.11.2018.

piti ili ne piti?

Divna dilema. Da su sve tako jednostavne.

02.11.2018.

Zen ~

Grotlo nedojebanih. Užasno mi idu na kurac. Nemam ni ja život ali ne otimam drugima zrak. Pustim si Megadeth ili kakav jazz i zaplovim tamo đe me nema daleko od sebe i vlastitih i tuđih problema. A onda dođu mazohisti, neotesana čeljad iz divljačkih domova punih nasilja pa kad se naljutiš i podvikneš im oni misle da ih još više voliš.----Divna moja ulica na periferiji grada, noći u žitu i sneni drugari.

31.10.2018.

Mala soba tri sa tri, a šta u nju staviti? Staaaa-n-dard! (no) moje sranje

Pod stare dane kopčam se na vajber, čuh da skype nije više u folu. I priupita me program novi da tuspasi mi kontakte sa telefona. More, samo klikćem i prihvatam. Maloprije listam te kontakte i piše "senči kreveti". I pade mi prvo na pamet taslačenje, a sa senčijem toga nikad nije bilo. I onda se sjetim lika da već godinama na crno prodaje dušeke, i sve i jedna veličina je mimo standarda, ne znam da li šije i prodaje posteljine za iste. Onda se sjetim i da sam ga zadnjih par puta namjerno zaobišao u samoposluzi gdje sam ga uvijek sretao jer je lik crnjak teški i vazdan iste žalbe ima. Upališe mi se lampice i obasjaše ove moje samotne prostore. Neki luđački, onaj unutrašnji, smijeh me obuze. Eto ti odgovora pajdo. Nikome ne trebaju tuđe nevolje; al' eto, kako neko reče, hartija sve otrpi.

26.10.2018.

kriza

U životu možeš probati da uradiš šta god poželiš i da vidiš paše, ne paše, ide te, ne ide. Možeš da pjevaš ili da plačeš. Možeš i to dvoje skupa, sevdah oli ti bluz da sviraš. Možeš se i smijehom oživiti, ho ho, ha ha ha, ho ho, ha ha! A zašto bi onda bilo toliko bolno za druge da se ubijem? Da li je ljubav, privrženost, biologija, povezanost? Hoću da se ubijem i ne na samo jedan način, želim da zaustavim rad tijela na više načina. Ne vjerujem u nebeske rajeve, ni neke vatrene paklove. Nemam tu stegu u rezonu, niti emocijama da me vodi kroz život. Nemam ni morala, sve je slobodna volja i koliko umiješ biti budan u ovome postojanju. Samo vlastito iskustvo je znanje koje priznajem, sve ostalo je postala zabava. Možda se "rodim" ili "probudim" u životu kao Pale sâm na Svijetu, pa umjesto samoposluge odem u apoteku i izmiksam koktel po karmičkim uputama iz ovog "života". I dan uopšte nije bio loš, čak šta više, za poželit - kad ne bih ja bio ja.

25.10.2018.

zikamu, udahni - izdahni, cijeli svijet

http://everynoise.com/engenremap.html

22.10.2018.

numero uno

Shejla, The Number One, sells drugs and gives blow jobs twenty bucks a pop. She reads urban books, those about black lives in the city or jails. First night she stopped by under a pretense to borrow a cigarette and ended up blowing me, for money. Did not want to do it for free, I guess we just met and was not comfortable for that level of intimacy. Someone on the first floor ended up buying dope she tried selling to me. The next day she was back asking me if I wanted head. I refused. All these years I thought one of my problems is lack of sex, but it appears I need something more than someone chewing on my dick. She was back later that night to borrow twenty. Not without asking me to repay me immediatly though. I have no clue where she lives, and as it is when man lives alone for far too long, he starts questioning if shit that happens in his life is real. There are no witnesses but memories, and those change as emotional bodies and vanity try to survive.

18.10.2018.

žandarilja žene pi paa

Clara Luciani mi glatko gricka preko ušiju. Ništa je ne razumijem al uz bass linije odlično me nosa kroz ove opustjele krajeve.

13.10.2018.

snippet

I am settling in but no one ever comes except virtual bits and clicking of keyboard strokes around the world. Saturday morning in god forsaken country where people still believe in creations of their own minds. We are on the cusp of summer and fall, the mornings get fresh but sun still impales our brains into insanity and stupor. Things break and nobody has a back up nor is fast on their feet to fix it. Under the slow moving clouds in vast sky we wait for prescheduled motions of day to day activities. Silence even kills the internal chatter and midday boredom sets in.

10.10.2018.

Jebe li se šta

Samoća i haldno je u pičku materinu. Ni za šta se uhvatiti, a sjećanja samo nostalgiju proizvode. Gledam se u drugima koji mojim ulicama šetaju i moj grad na isti način doživljavaju. I svi smo isti, osujećeni u namjerama, kao napola preklani. Bježao sam u rad, a onda me rad pojeo, i sada nakon dužeg sna budim se u sobi čija vrata ne želim da otvorim jer onaj svijet s druge strane je tužan i prazan kao zadnji voz koji napušta stanicu. Uopšte mi više ne smetaju tanki zidovi kroz koje čujem tuđe korake i priče, niti potmuli zvuk industrijskih pumpi iz komšiluka. Smetaju mi ove želje koje su se kao insekti u paukovoj mreži skupile i hrane vrijeme koje prolazi. Znam da se sreća bira svakim jutrom kad čovjek otvori oči. Možda bi nekako trebao da ih suzama isperem, da sjebada izađe van i ustupi mjesto barem jednom vedrom pogledu. Instnkt preživljavanja je najveća prepreka toku života jer zagoni bol i traumu u potsvjesno i onda godinama vučem terete za koje i zaboravim zašto i kako su se na kosti navalili.

06.10.2018.

Pismena Vjezba

Kada bih mogao nabadati sve sa dva prsta, mislim da bih bolje odluke u zivotu donosio, da bih neke bitke pustio da sa Shemsinim ratom odu. Nalazim se tamo gdje se nikada nisam zamisljao i ovaj put pokusavam da ne osudjujem i ne tersam, da pustim da sve svojim tokom ide. Umor mi u tome dobro pomaze jer i da hocu protiv struje jednostavno nemam ni snage ni zivaca. Kako se bijeli ovaj ekran ispred mene. Zar je moguce da nam je dusa bijela i da sav zvuk u nasim plucima pocinje, pa cak i onaj cije su programe zapakirali u mobilne uredjaje? Malo se pitam, malo kenjam, ali u mraku i nepoznatom se kriju blaga.


Stariji postovi